1. O čemu oni jedni druge pitaju?!
2. O Vijesti velikoj,
3. o kojoj se oni razilaze.
4. Tako ne treba, oni će saznati sigurno!
5. I opet, tako ne treba, oni će saznati sigurno!
6. Zar Zemlju kolijevkom nismo učinili,
7. i planine kao klinove,
8. i vas kao parove stvorili,
9. i vaš san smirajem učinili,
10. i noć odjećom učinili,
11. i dan za privređivanje odredili,
12. i iznad vas sedam čvrstih sazdali,
13. i svjetiljku plamteću postavili?!
14. Mi iz kišnih oblaka vodu obilnu spuštamo
15. da njome žito i bilje izvedemo,
16. i bašče guste.
17. Dan suda je, zaista, već određen,
18. Dan kada će u rog biti puhnuto, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,
19. i nebo će biti otvoreno i mnogo će kapija imati,
20. i planine će pokrenute biti i priviđenje će postati.
21. Džehennem će, doista, zasjeda biti,
22. obijesnima mjesto povratka,
23. u kojem će zauvijek ostati,
24. u njemu nikakve svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,
25. osim vrele vode i ledenohladne i smrdljive kapljevine,
26. kazne prikladne.
27. Zaista se oni nisu nadali polaganju računa
28. i potpuno lažnim smatrali su Naše ajete i znakove,
29. a Mi smo sve pobrojali i zapisali.
30. "Pa zato kušajte, a Mi ćemo vam patnju samo povećati!"
31. Zaista, bogobojaznima mjesto spasa i uživanja pripada:
32. bašče i vinogradi,
33. i djevice čvrstih grudi, godina istih,
34. i pehari puni.
35. Tamo prazne besjede i laži neće slušati,
36. to im je nagrada od Gospodara tvoga, dar dovoljni.
37. Od Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Svemilosnoga, Kome neće moći zboriti.
38. Na Dan kada Duh i meleci budu u redove poredani, oni neće govoriti. Govorit će samo onaj kome Svemilosni dozvoli, a istinu će reći.
39. To je Istiniti dan, pa ko hoće, povratak Gospodaru svome prihvatit će.
40. Mi vas, zaista, na patnju blisku upozoravamo, na Dan u kojem će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: "Kamo sreće da sam prašina bio!"