Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, samo s Istinom stvorili i do roka određenog, ali oni koji ne vjeruju okreću se od onoga čime upozoravani budu.
Reci: "Šta mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokažite mi koji dio Zemlje su stvorili ili oni, možda, imaju kakva udjela u nebesima?! Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove, ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite."
Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Kijametskog dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.
Kada ljudi budu sabrani, oni – idoli će im biti neprijatelji i poreći će obožavanje njihovo.
A kad se ovima Naši jasni ajeti uče, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: "Ovo je očita čarolija!"
Ili govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, ako ga izmišljam, vi nemate nimalo moći da me od Allaha odbranite; On najbolje zna šta o Kur’anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On je Oprostitelj grijeha, Milostivi."
Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i ja sam samo upozoritelj jasni."
Reci: "Kažite vi meni šta će s vama biti ako je on – Kur’an od Allaha, a vi u njega ne vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio slično onome što je u njemu, pa on povjerovao, a vi se uzoholili?" Allah, zaista, ne upućuje na Pravi put ljude koji su zulumćari.
I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli." A kako pomoću njega Uputu nisu tražili, sigurno će reći: "Ovo je još davna izmišljotina."
Knjiga Musaova bila je predvodnik i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje, da bi upozorila one koji zulum čine i da bi obradovala one koji dobro čine.
Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!", i ustraju na Pravom putu, za njih straha nema i ni za čim nek ne tuguju!
Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im nagrada biti za ono što su radili.
A čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka ga njegova tegobno nosi i tegobno ga rađa! Njegovo nošenje i dojenje trideset je mjeseci. Pa kad zrelost svoju dostigne i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, uputi me da Ti zahvalim na Tvojoj blagodati, koju si darovao meni i mojim roditeljima, i da dobro radim kojim si zadovoljan Ti, i potomstvo moje Ti učini dobrim! Ja se Tebi, doista, kajem i ja sam musliman, predan Tebi."
To su oni od kojih ćemo Mi ono bolje što su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; među stanovnicima Dženneta oni će biti, istinito obećanje koje im je dato Mi ćemo ispuniti.
A svako ko roditeljima svojim kaže: "Ih, vas! Zar mi obećavate da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi nestali!?" A kad njih dvoje Allahu zapomažući zbore: "Teško tebi, vjeruj! Allahovo obećanje doista je istina!", on odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!"
To su oni koji zaslužuju da se nad njima ispuni Riječ rečena o ummetima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, oni su, zaista, gubitnici.
Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, zulum im neće učinjen biti.
A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali Vatri izloženi, bit će rečeno: "Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas ponižavajućom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste buntovni bili."
I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu upozoravao – a bilo je i prije njega i poslije njega upozoravatelja: "Samo Allahu ibadet činite! Ja se bojim za vas patnje na Velikom danu!"
Oni su odgovarali: "Zar si nam došao da nas od božanstava naših odvratiš? Pa daj nam ono što nam prijeteći obećavaš ako istinu govoriš!"
On reče: "Znanje o tome u Allaha je! A ja vam saopćavam ono s čime sam poslan, ali ja, doista, vidim da ste vi narod u neznanju ogrezao."
Pa kad su je vidjeli u vidu oblaka na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" "Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
koji, odredbom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod prestupnički.
Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove znake poricali – i sa svih strana okružilo ih je ono čemu su se ismijavali.
A naselja oko vas smo uništili i raznovrsne znakove im pokazali ne bi li se pokajali.
A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To je bila njihova laž i ono što su izmišljali.
Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: "Šutite i slušajte!" A kad se završi, vratiše se narodu svome da upozoravaju.
"O narode naš", govorili su, "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka Istini i na Pravi put upućuje.
O narode naš, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i od patnje vas bolne zaštititi!"
A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega neće zaštitnika naći. Oni su u velikoj zabludi.
Zar ne znaju da je Allah – Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji nije, stvarajući ih, iznemogao – kadar oživjeti mrtve?! Jeste, uistinu, On nad svime ima moć.
A na Dan kad oni, koji nisu vjerovali, Vatri budu izloženi: "Zar ovo nije istina?", odgovorit će: "Jest, Gospodara nam našeg!" "E, pa iskusite patnju", reći će On, "zbog toga što ste stalno poricali."
Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učinit će im se da su ostali samo jedan časak dana. Ovo je obznana! A zar će ko drugi biti uništen do narod buntovni?!