Sura 32. - As-Sagda - Sedžda

  1. Elif-lam-mim.
  2. Objavljivanje Knjige, u koju nema sumnje, od Gospodara je svjetova.
  3. Međutim, oni govore: "On je izmišlja!" Naprotiv, ona je Istina od Gospodara tvoga da upozoravaš narod kojem prije tebe nije došao nikakav upozoritelj da bi se oni naputili.
  4. Allah je Onaj Koji je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest Dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni zauzimatelja nemate, pa zašto se ne prisjećate i pouku ne uzmete?!
  5. On uređuje i sprovodi odredbu Svoju, od neba do Zemlje, a onda se to k Njemu penje u Danu koji hiljadu godina traje, prema vašem računanju vremena.
  6. To je Onaj Koji zna i ono što je čulima nedokučivo, a i ono što je pojavno, Silni i Milostivi.
  7. Koji je sve što je stvorio skladnim učinio, a stvaranje čovjeka od gline je započeo,
  8. a onda je učinio da potomstvo njegovo od uzorka, beznačajne tekućine nastaje,
  9. zatim ga skladno uobličuje i u njega Svoga duha udahnjuje, i On vam je sluh i vid i razum dao, a kako vi malo zahvaljujete!
  10. Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?!" Štaviše, oni susret s Gospodarom svojim poriču.
  11. Reci: "Melek smrti, koji je za vas zadužen, duše će vam uzeti, a poslije ćete Gospodaru svome vraćeni biti."
  12. A da ti je vidjeti kako će prestupnici, oborenih glava, pred Gospodarom svojim biti: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas vrati da dobra djela činimo; mi, doista, čvrsto vjerujemo!"
  13. A kad bismo htjeli, svakoj osobi bismo Uputu dali, ali obistinile su se Moje riječi: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!"
  14. Pa iskusite patnju zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili.
  15. U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad njima budu opomenuti, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.
  16. Podižu se bokovi njihovi iz postelja i mole svoga Gospodara iz straha i želje, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.
  17. I niko ne zna šta je za njih skriveno, a što će oči njihove obradovati, kao nagrada za ono što su činili.
  18. Zar da isti budu vjernik i onaj ko je buntovan?! Ne, oni nisu jednaki!
  19. One koji su vjerovali i dobra djela činili – čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili.
  20. A one koji su bili buntovni – čeka Vatra, u kojoj će prebivati; kad god pokušaju da iz nje iziđu, bit će u nju vraćeni i bit će im rečeno: "Iskusite kaznu u Vatri koju ste poricali!"
  21. A mi ćemo, doista, dati da iskuse patnju manju prije patnje velike ne bi li se oni povratili.
  22. Ima li većega zulumćara od onoga koji je opomenut ajetima i znacima svoga Gospodara, pa se potom okreće od njih?! Mi ćemo, zaista, kazniti prestupnike!
  23. Musau smo Mi Knjigu dali – pa ne sumnjaj nimalo u susret s njim – i uputom je sinovima Israilovim učinili.
  24. Između njih Mi smo vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u ajete i znakove Naše čvrsto vjerovali.
  25. Zaista će Gospodar tvoj – baš On – među njima na Kijametskom danu presuditi o onome u čemu su se razilazili.
  26. Zar im nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju?! U tome su, zaista, znakovi, pa zašto ne čuju?!
  27. Kako oni ne vide da Mi tjeramo kišu u ogoljelu zemlju i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami – pa zašto ne vide?!
  28. I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda ako istinu govorite?"
  29. Reci: "Na Dan pobjede nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i nimalo im se vremena neće dati."
  30. A ti se okreni od njih i čekaj, i oni, doista, čekaju!